Pustinje su područje koja zbog velike oskudice vlage nemaju razvijenog vegetacijskog pokrova. Iako su  najpoznatije po surovim uvjetima s vrlo malo života, one ipak pružaju utočiste nekim živim bićima koja obično ostaju sakrivena tijekom dnevnog svijetla. Približno jednu trećinu Zemljinog kopna čine pustinje.

Šire li se jos uvijek pustinje i što je tome uzrok. Utječe li globalno zatopljenje u ledenim pustinjama Arktika i Antarktika na povećanje površine suhih pustinjskih područja Sahare, Atacame, Kalaharija, Mojave,Chihuahuan, azijskih ili australskih pustoši.

Nijedna svjetska TV kuća do sada nije snimila seriju o najvećim pustinjama svijeta. Prateći najnovije znanstveno istrazivačke tragove predvodio sam ekipu HRT-a koja je putovala i istraživala najznačajnije pustinje svijeta. Snimili smo materijal za seriju od 10 polusatnih filmova.

Nažalost neki članovi ekipe nisu dočekali kraj snimanja. Joško Božić umro je u prometnoj nesreći nakon povratka iz Sahare. 

Pozdrav iz Atacame

Pustinja Atacama najsušnija je na svijetu. Kiša ovdje padne jednom u 40 godina. Svejedno u ovim bezvodnim područjima ima nešto života. Rijetke životinje zadržavaju se na višim djelovima Atacame u podrčjima Altiplana, oko gotovo isušenih slanih jezera ili rijetkih riječica što izviru i poniru u pustinji.

.

.

.

.

.

.

.

Nagrada Camera Extrem

 Nagradu je ove godine dobio Stipe i to za dosadašnji snimateljski i redateljski rad na filmovima i fotografijama što ih je snimio po najzabačenijim djelovima svijeta, od Sjevernog do Južnog Pola, u velikim pustinjama te na najvišim planinama svijeta.

.

.

.

Stipe s nagradom Camera Extrem

IZ NAMIBIJE

I AMERIKE

Mojave, Death Valley, Sonora...

Namibija je dobila samostalnost kad i Hrvatska. Ova se, uglavnom pustinjska, država proteže od Atlantika, na zapadu, do pustinje Kalahari, na istoku. Na jugu graniči s Južnoafričkom republikom a na sjeveru s Angolom.

S ekipom Znanstveno obrazovnog programa Hrvatske televizije u Namibiji snimam materijal za serijal Pustinje svijeta. Od Obale kostura put nas vodi jednom od najsušnijih pustinja na svijetu Namib, na čijem sjevernom rubu, uz granicu s Angolom, živi narod Himba. Susret s pripadnicima ovog plemena doživljaj me je vratio stoljeća unatrag. Himbe, unatoč utjecajima raznih misionara i službenih vlasti, i dalje žive polunomadski, uspješno se odupirući nadiranju zapadne civilizacije. Žene još uvijek hodaju polugole a tijela mažu mješavinom loja, pepela i crvene zemlje. To im pomaže očuvati ljepotu i u poznijim godinama. Himbe vodu koriste samo za piće i nikad se ne peru, ali zato se rado namirišu svojim domaćim parfemima. Sve nam je to pokazala druga žena poglavice malog sela blizu gradića Opuvo. Po njihovom običaju, poglavica, može imati samo 6 žena.

Sjeverno od pustinja Namib i Kalahari, koje su ostale iza nas, proteže se jedan od najvećih prirodnih rezervata u Africi Nacionalni Park Etosha. To u prijevodu znači Zemlja suhe vode ili Veliko bijelo mjesto. Od 1960. godine park je, radi preraspodjele zemlje, izgubio 80 % svoje površine. Park danas zauzima područje gotovo kao polovica Hrvatske od čega je 3 četvrtine površine isušeno jezero oko kojeg živi 114 vrsta divljih životinja, 340 vrsta ptica, 110 vrsta reptila i jedna vrsta ribe.

AMERIKA

Nakon Namibije putujem i snimam u pustinjama Sjeverne Amerike. Samnom su snimatelj Joško Bojić i producent Miro Mioč. Počinjemo iz Phoenixa u Arizoni odakle idemo u pustinju White sands (Bijeli pijesak). Zatim snimamo u Monumenth Valley odakle putujemo do Velike slane pustinje u državi Utah. Spuštamo se zatim u preko Death Valley (Dolina smrti) u Nevadu a zatim u pustinju Mojave u Kalforniji. Slijedimo potom granicu Meksika i snimamo u pustinji Sonora. Snimanje se prbližilo kraju a u Hrvatsku se vraćamo 25.10.2007.

...

...