Približno jednu trećinu Zemljinog kopna čine pustinje. Pustinje su najnegostoljubiviji krajolik na Zemlji, bilo da je riječ o pješčanim, kamenim ili hladnim pustinjama. Zbog ekstremnih promjena temperature tijekom dana i noći čini se kako u njima ništa ne može preživjeti ili se trajno nastaniti. Ipak, i u tom surovom krajoliku postoji život.

U ovoj seriji pokušavamo naći odgovore na pitanja. Šire li se još uvijek pustinje i što je tome uzrok? Utječe li globalno zatopljenje u ledenim područjima Arktika i Antarktika na povećanje površine suhih pustinjskih područja Sahare, Atacame, Kalaharija, Mojave, Chihuahuan, azijskih ili australskih pustoši?

PUSTINJE SVIJETA prva je dokumentarna serija u Hrvatskoj snimana i dovršena u „high definition“ tehnici.

SAHARA:

Sahara je najveća svjetska vruća pustinja. Ona zauzima v iše od 9.000.000 četvornih kilometara i pokriva veći dio sjeverne Afrike, što je gotovo kao površina Sjedinjenih američkih država. Unatoč negostoljubivoj klimi ovo golemo pusto područje išarano je karavanskim putovima koji su stoljećima povezivali rijetke oaze što su nastale oko izvora ili bunara.

Teško je danas zamisliti da je ova pustoš nekoć bila plodna. Sudeći prema drevnim crtežima, petroglifima, od kojih su neki stari i do 12000 godina, Sahara je bila prepuna plodnih pašnjaka s mnogobrojnim rijekama i jezerima. Ovuda su se šetali slonovi žirafe, bivoli kao i druge vrste močvarnih životinja. S mnogih se petroglifa iščitava povijest minulih civilizacija. Uz životinje prikazuju se lovci sa strelicama a u kasnijim razdobljima čak i konji te zaprege s kočijama.

ZELENA SAHARA:

Današnji izgled Sahare oblikovan je vjetrom i povremenim kišama. Suhe doline Wadi ostaci su nekadašnjih rijeka. Ekstremno sušni predjeli Sahare primaju jedva centimetar kišnice u desetljeću, zato je ona pusta i neprikladna za život. Međutim postoji obilje dokaza koji pokazuju da se klima Sahare uvelike promijenila u posljednjih nekoliko tisuća godina. Istraživači koji se bave klimatskim promjenama tvrde da je između 8000 i 6000 g . prije Krista postojala takozvana Zelena Sahara. Isto tako se vjeruje da bi se scenarij Zelene Sahare mogao ponoviti i to za nekoliko stotina godina.

NAMIB

Namib je nakon Atacame najstarija pustinja na svijetu, a znanstvenici tvrde da ovako sušni uvjeti u njoj vladaju najmanje 55 milijuna godina. Glavni je uzrok takvoj suši oštar suhi zrak koji rashlađuje Benguelska struja što prolazi duž zapadne obale južne Afrike.

Ime "Namib" na jeziku naroda Nama znači "beskrajna suha pustoš" što odgovara veličini i biti ovog područja. Namib se proteže oko 1600 km uzduž obale Atlantskog oceana , a od istoka prema zapadu širina njoj varira između 50-160 km . Po ovoj je pustinji država Namibija dobila ime nakon što se 1990. odcijepila od Južnoafričke unije i stekla neovisnost.

AUSTRALIJA

Suhe bezvodne ravnice nekoć su Aboridžinima bile sveta mjesta snivanja. Mjesta koja su za njih stvorili davni preci. Sve je nastalo u Vrijeme snivanja: svaki kamen, drvo i izvor, svaka životinja, ptica, insekt i cijelo nebo iznad njih. Stvoritelji su još tu, na skrovitim mjestima, u rijekama, špiljama i pustinjama. Tako se ovdje tisućljećima vjerovalo, sve do dolaska bijelih kolonizatora.

Australija je nakon Antarktike najsušniji kontinent, a najveći dio Zemlje pokrivaju pustinje ili polupustinje. Površina australskih pustinja odgovara, otprilike, površini Njemačke, Francuske i Španjolske zajedno. Australci ova pusta područja danas zovu „outback“ što znači zaleđe ili još točnije zabit. Do prije dolaska bijelih farmera ova su područja bila još pustinja, jer su starosjedioci Aboridžini živjeli uglavnom od lova i skupljanja hrane, nisu obrađivali zemlju.

GOBI

Najhladnija i najsjevernija pješčana pustinja na svijetu. Golema pustoš koja se proteže južnim dijelom Mongolije i sjeverom Kine. Ovo je pustinja u takozvanoj kišnoj sjeni koju stvara gorski lanac Himalaja na čijim se vrhovima zadržavaju kišni oblaci. Ovi polupustinjski i stepski predjeli domovina su jednog od najvećih osvajača u povijesti čovječanstva, Džingis Kana.

Mongolska riječ gobi znači pustara ili pustoš. Gobi je ipak prije polupustinja nego klasična pustinja kakvu obično zamišljamo. Slikovite pješčane dine zauzimaju tek 3% Gobija, a ostatak tla je kamenit, suh i siromašan životom. Ovo je peta po površini pustinja svijeta, ali po razlikama temperatura najekstremnija. Ovdje temperature variraju od -40 do +50 Celzijevih stupnjeva.

TAKLAMAKAN

Tko uđe neće više izaći. Tako lokalni narodi nazivaju jedno od najnegostoljubivih područja svijeta, pustinju Takalaman. Pješčane dine ovdje mogu doseći visinu do 300 metara . Tijekom najvećeg dijela godine vjetar kovitla pijesak i stalno mijenja lice ove pustinje.

Pustinja Taklamakan omeđena je velikim gorskim lanacima Karakoruma i Tien Shana a proteže se više od 1500 kilometara u dužinu i 600 kilometara u širinu. Prelazak ove pustinje iz smjera sjevera prema jugu ili obrnuto donedavno je bio moguć samo uz pomoć iskusnih vodiča i karavana s devama. Rubom najneprohodnije azijske pustinje nekoć je postojala jedna od navažnijih prometnica između istoka i zapada, Kine i Europe. Put svile. Put svile danas ima još samo romantično i turističko značenje a putovanja "tragom Marka Pola" privlače sve veći broj turista.

ARAPSKA PUSTINJA

Gotovo cijeli Arapski poluotok je pustinja, a njezin najnegostoljubiviji dio nazivaju Al-Khali, “Prazni prostor“, čija je površina oko 50.000 četvornih kilometara. To je najveće područje kontinuiranog pijeska u svijetu i jedno od najsušnijih područja na Zemlji. Uglavnom je bilo nenaseljeno i neistraženo, sve do 1948. godine, kada su otkrivena neka od najvećih svjetskih naftnih polja. Od tada se lice pustinje počelo mijenjati. Na njezinu rubu kao da iz pijeska niču suvremeni gradovi čija se vizura stalno mijenja, jer goleme dizalice dominiraju horizontom. Za snimanja ove serije u Dubaiju je bilo 20 posto svih svjetskih kranova.

PUSTINJE SJEVERNE AMERIKE

Kamene goleti, tornjevi, mese, kaktusi, pijesak i isušena slana jezera. To su velika pusta područja u kišnoj sjeni gorskih lanaca Stjenjaka i Siere. U pustinjama Velikog bazena, Mojave, Chihuhuane i Sonore padne manje od 25 centimetara kiše na godinu. Ali posljednjih se godina većina ovih pustinja navodnjavanjem pretvara u obradive površine, a samo su neki predjeli zaštićeni kategorijama nacionalnih ili državnih parkova.

Prije kolonizacije Amerike ove su polupustinjske predjele poznavali samo Indijanci. Zato je doseljenicima svako putovanje na zapad bilo svojevrsna pustolovina. Danas se Divlji zapad teško može tako zvati jer prave divljine gotovo i nema. Ono malo što je i ostalo izvan dometa suvremenih prometnica pretvoreno je u prirodne rezervate kojima u posljednje vrijeme upravljaju potomci ratobornih Indijanaca. Ovi su krajevi, prije više od stotinu godina, potaknuli maštu pisca western-romana Zanea Greya te kasnijih slikara, fotografa i filmskih redatelja.

ATACAMA

Gole bezvodne ravnice altiplana, golema isušena korita - salari, pješčane dine i rijetko raslinje, ali i čarobna ljepota krajolika živih boja, osobine su pustinjskog prostora na koji kiša padne jedanput u 40 godina.

Ako ne računamo ledenu Antarktiku, Atacama je najsuša pustinja na svijetu. Prostire se na 960 kilometara uzduž čilea nske obale Tihog oceana i uzdiže preko visoravni, altiplana, sve do vrhunaca Anda . Zato je ova pustinja vrlo hladna s prosječnom dnevnom temperaturom između 0 i 25 Celzijevih stupnjeva. U nekim krajevima Atacame kiša gotovo nikada ne pada. Samo u planinskim područjima katkad naiđe oluja koju nazivaju chubascos .

PATAGONIJA

Hladne bezvodne ravnice protežu se prema jugu južnoameričkog kontinenta. Neki ovo pusto područje zovu kraj svijeta. Ovo je jedan od najsušnijih i najvjetrovitijih predjela na Zemlji. Velika negostoljubiva pustoš u kišnoj sjeni gorskog lanca Anda.

Patagonija se proteže od doline Río Negro na sjeveru i Magellanova prolaza na jugu, prateći gorski lanac Kordiljera ili Anda na zapadu i Atlantski ocean na istoku. Južnije je od 42. paralele. Patagonija je podijeljena na uski čileanski dio, uz Tihi ocean, i širi argentinski, istočno od Anda, koji uključuje provincije Neuquén , Río Negro , Chubut , Santa Cruz i Tierra del Fuego .

POLARNE PUSTINJE

Malo je poznato da je najveća i nasušnija pustinja na svijetu Antarktika. Arktički predjeli Sibira, Grenlanda, Aljaske i kanadskog sjevera također su pusti i besplodni i za svaki život nepogodni. Polarne pustinje plijene svojom ljepotom, surovošću i različitim krajnostima. Istodobno nas plaše i upozoravaju koliko priroda može biti okrutna, a čovjek nemoćan u borbi protiv nje.

Prema mnogim medijima, za globalno zagrijavanje kriv je jedino čovjek. Uporno se ponavljaju vijesti o odlomljenim santama leda na Antarktiku ili o tome kako Sjeverni pol postaje otok, te da će se jednom potpuno otopiti. Nasuprot tome ,neki znanstvenici tvrde kako je čovjekova uloga u vezi s klimatskim promjenama uveličana i da se radi o normalnim Zemljinim procesima u kojima su ciklusi isparavanja vode i aktivnost Sunca znatno važniji od ispušnih plinova bilo koje vrste.

11 emisija po 35 minuta.

Tehnika snimanja: High definition.

Postprodukcija: High definition.

Redatelj: Stipe Božić

Snimatelji: Joško Bojić i Stipe Božić

Producent: Miro Mioč

Orginalna glazba: Matej Meštrović

Montaža: Nikša Rušić

Organizator: Joško Blajić

Urednica Znanstveno-obrazovnog programa: Edda Dubravec

Sinkronizacija: Ante Dorić